Položaj, značaj i posebnosti općine

 

Položaj, značaj i posebnosti područja Općine u

odnosu na prostor i sustave Županije i Države

Općina Ljubešćica formirana je kao zasebna teritorijalna jedinica i jedinica lokalne samouprave novim ustrojstvom 1992. godine, u skladu sa Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (danas važeći Zakon "NN", br. 10/97., 124/97., …. do 25/03.). Do tada je područje Općine bilo u sastavu bivše općine Novi Marof i bivše općine Križevci (područje naselja Ljubelj Kalnički).

 

U skladu s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 41/01. – pročišćeni tekst i 55/01.), pravo svih građana na lokalnu samoupravu obuhvaća između ostalog i pravo odlučivanja o potrebama i interesima u svezi uređivanja prostora i urbanističkog planiranja. U skladu s tim, Zakonom o prostornom uređenju ("NN" br. 30/94, 68/98, 61/00 i 32/02) utvrđen je sustav prostornog uređenja u Republici Hrvatskoj kojim se propisuje obveza izrade prostornih planova uređenja općina. Temeljem tog Zakona i Programa mjera za unapređenje stanja u prostoru Općine Ljubešćica ("Službeni vjesnik Varaždinske županije " br. 6/97) prišlo se izradi ovog Plana.

 

Ovaj Plan je izrađen u skladu s Prostornim planom Varaždinske županije, a Izvješće o stanju u prostoru i Program mjera za unapređenje stanja u prostoru Općine Ljubešćica korišteni su kao polazna dokumentacija.

 

Plan utvrđuje uvjete za uređenje općinskog područja, određuje njegovo svrhovito korištenje, namjenu, oblikovanje, sanaciju građevinskog i drugog zemljišta, zaštitu okoliša i spomenika kulture, te osobito vrijednih dijelova prirode, u skladu s osnovnim smjernicama Strategije i Programa prostornog uređenja Države.

 

Plan sadrži osnove razvitka u prostoru, ciljeve prostornog uređenja, namjenu prostora, mjerila, smjernice, mjere i uvjete za korištenje, zaštitu i uređivanje prostora, te druge elemente od važnosti za područje Općine.

 

Plan je izrađen u skladu s Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova(NN 106/98).

Položaj Općine u Županiji

položaj općine ljubešćica

 

Slika 1
 
 

Općina Ljubešćica se nalazi u sastavu Varaždinske županije, u njenom jugoistočnom dijelu. Jedna je od 22 općine i 6 gradova. Na zapadu graniči s Gradom Novi Marof, na sjeveru s Gradom Varaždinske Toplice, a južno i istočno sa susjednom Koprivničko-križevačkom županijom.


1.1.1. Osnovni podaci o stanju u prostoru

a) Površine, stanovništvo, naselja, naseljenost

U okvirima Varaždinske županije Općina Ljubešćica (u daljnjem tekstu Općina) spada u općine manje veličine.

U sastavu Općine nalazi se 5 naselja: Kapela Kalnička, Ljubelj Kalnički, Ljubelj, Rakovec i Ljubešćica, koja je ujedno i sjedište Općine.

 

Za površinu Općine navode se različiti podaci:

Tablica 1

POVRŠINA OPĆINE U km2

katastarski podatak
podatak iz PPŽ-a
podatak iz Plana
19,86 *
35,60 **
35,56***
 

- * katastarski podatak se odnosi samo na dio koji je ranije pripadao bivšoj općini Novi Marof

 

- ** podatak od 35,60km2, (što je 2,82 % od ukupnog prostora Županije), usklađen prema teritorijalnoj podjeli temeljem Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 10/97.), dobiven je u Zavodu za fotogrametriju digitalnim postupkom u svibnju 1997. godine. Ovaj podatak o površini može se koristiti samo kao orijentacijski, jer nije temeljen na katastarskim površinama.

 

- *** podatak od 35,56 km2dobiven je digitalnim postupkom iz kartografske podloge u mj. 1:25.ooo i koristit će se u tabelarnim iskazima ovog Plana, kao i podaci o površinama naselja dobiveni na isti način.

 

Napomena: Katastarski podaci i podaci o teritorijalnom razgraničenju Općine i naselja dobiveni su u Područnom uredu za katastar Varaždin – Ispostava Novi Marof.

S obzirom da nema konačno definiranog teritorijalnog razgraničenja između naselja i općina, u ovim materijalima postoje manja razmimoilaženja između statističkih podataka i podataka dobivenih iz kartografskih podloga.

 

Osnovni podaci o teritoriju Općine u odnosu na Županiju:

Tablica 2

km2, km

Općina
Županija
% Općine
u odnosu na Županiju
površina
35,60

1.261,29

2,82 %
dužina granice - opseg
38,06

265,2

---

udaljenost krajnjih točaka istok/ zapad (A)

9,6

69,1

14,0 %

udaljenost krajnjih točaka sjever/jug (B)

6,3

44,1

14,3 %

Izvor: Podaci se temelje na teritorijalnoj podjeli dobivenoj od Zavoda za fotogrametriju digitalnim postupkom u svibnju 1997. godine.

 

Prema veličini teritorija (površini) najveće naselje u Općini je Ljubelj Kalnički (44,61 % teritorija Općine), zatim Ljubešćica (40,45%), dok su naselja Rakovec, Kapela Kalnička i Ljubelj znatno manja, tj. zajedno zaposjedaju cca 15 % površine Općine. (Tablica 5)


Prema Popisu iz 2001. godine Općina Ljubešćica ima 1.959 stanovnika (što je oko 1,06 % od ukupnog broja stanovnika Županije).

 

Osnovni podaci o stanovništvu Općine u odnosu na Županiju:

Tablica 3

Popis
 
Općina
Županija
% Općine
u Županiji
ukupan broj stanovnika
1971.
1981.
1991.
2001.
2.330
2.152
2.116
1.959
182.759
186.927
187.853
184.769
1,27
1,15
1,13
1,06

gustoća naseljenosti (stan./km2)

1971.
1981.
1991.
2001.
65,4
60,4
59,4
55,0
144,9
148,2
148,9
146,5
-
-
-

broj domaćinstava/kućanstava

1971.
1981.
1991.
2001.
607
643
671
640
45.343
52.845
56.706
56.095
1,34
1,22
1,18
1,14
broj stanova
1971.
1981.
1991.
2001.
609
646
762
727
43.960
51.452
56.880
59.951
1,39
1,26
1,34
1,21

Izvori: "Statistički ljetopis 1997.", podaci o površini kao za tablicu 2. , PPŽ,

Državni zavod za statistiku:”Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.”

podaci iz Odsjeka za statistiku u Varaždinskoj županiji

Tablica 4

Dobna struktura stanovništva (prema popisu 2001.)

Dob (godine)
ukupno
0 - 14
15 - 29
30 - 44
45-59
60-74
od 75 i više
br. st
1.959
344
447
433
333
325
75
%

100 (99,9*)

17,6
22,8
22,1
17,0
16,6
3,8

Izvor: Državni zavod za statistiku:” Stanovništvo prema spolu i starosti, Popis 2001.”, podaci iz Odsjeka za statistiku u Varaždinskoj županiji, *(razlika do ukupnog broja odnosi se na nepoznatu starost)

Dobna struktura stanovništva u Općini ne odudara bitno od prosjeka u Županiji. Prosječna starost stanovnika u Općini je 37,7 godina, a u Županiji 39 godina.

Što se tiče podjele stanovništva prema spolu, udio ženskog stanovništva je nešto veći u ukupnom broju, što je rezultat duže životne dobi, tj u dobi od 60 g. i više ima 1,7 puta više žena nego muškaraca.

 

Prema broju stanovnika najveće naselje u Općini je Ljubešćica, zatim Kapela Kalnička, Ljubelj Kalnički, Rakovec i Ljubelj kao najmanji. (Tablica 5)

Prosječan broj stanovnika po naselju u Općini Ljubešćica je 391,8 dok je prosječna veličina naselja u Županiji 618 stanovnika/naselju.

Gustoća naseljenosti na području Općine je 55stanovnika/km2 (znatno niža od gustoće naseljenosti Županije koja iznosi 146,5 st/km2, a niža i od republičkog prosjeka koji je 78,4 stanovnika po km2).

 
 
 
Podjela Općine na naselja
 

podjela općine ljubešćica na naselja

Slika 2
 

Tabelarni pregled površina, stanovništva i gustoće naseljenosti po naseljima:

Tablica 5
OPĆINA LJUBEŠĆICA
R.br.
Naziv naselja
Broj stanovnika
Površina*
Gustoća 2001
 
 
1971.
1981.
1991.
2001.
km2
%
st/ km2 **
1.
Kapela Kalnička
379
371
327
308
1,77
4,98
174,0
2.
Ljubelj Kalnički ¨
165
134
188
150
15,72
44,21
9,5
3.
Ljubelj ¨
172
152
91
76
1,79
5,03
42,5
4.
Ljubešćica
1.460
1.358
1.369
1.300
14,37
40,41
90,5
5.
Rakovec
154
137
141
125
1,91
5,37
65.4
U k u p n o :
2.330
2.152
2.116
1.959
35,56
100,00
55,1
 

* U ovoj tablici su korištene površine naselja dobivene digitalnim postupkom iz kartografske podloge u mj. 1:25.000 – novi planski podaci, pa se i ** gustoća naseljenosti (st/km2) razlikuje od one navedene na prethodnoj stranici, a koja je proizašla iz podatka o površini Općine iz PPŽ-a.

 

¨ razlike u popisu 1991. g. u odnosu na popis 1981.g: smanjeno je područje naselja Ljubelj za dio područja koji je pripojen naselju Ljubelj Kalnički.

 
 

1.1.2. Prostorno razvojne i resursne značajke

Prostor Općine Ljubešćica je zanimljiv i značajan zbog svojih zemljopisnih obilježja, prirodnih, gospodarskih i infrastrukturnih resursa. Osobito treba naglasiti vrijednost prirodnog i kultiviranog krajolika, kao i još uvijek prisutne poteze sačuvane tradicionalne graditeljske baštine.

1.1.2.1. Zemljopisna obilježja i prirodni resursi

a) Reljef i geološka građa

Općina Ljubešćica je manjim dijelom smještena u dolini Bednje (sjeverozapadni nizinski dio), a većim dijelom na sjevernim padinama Kalnika. Prostorna struktura Općine karakteristična je za Hrvatsko zagorje (gorja, prigorja, pobrđa i dolinske ravni).

U nizinskom dijelu apsolutne visinske kote se kreću od 174 do182 m/nm s blagim padom prema sjeveroistoku, u smjeru toka rijeke Bednje.

U brežnom dijelu najviše kote su u istočnom dijelu Općine: Peca 624 m/nm vrh, Bračev vrh 606 m/nm, Ljubelj 558 m/nm, Malinec - V. špica 529. (Najviši dijelovi Kalnika se nalaze u susjednoj Koprivničko-križevačkoj županiji, tik uz južnu granicu Općine Ljubešćica.)

Kalničko gorje je ispresijecano mnogobrojnim manjim poprečnim dolinama formiranim uz potoke. Od uzdužnih dolina (u smjeru istok-zapad) najizrazitija je upravo dolina na području općine Ljubešćica, tj.dolina uz potok Ljubelj koja dijeli glavni masiv na jugu od vrha Ljubelj na sjeveru.

Raščlanjenost, dinamika i ostale osobine reljefa u uskoj su vezi s petrografskim sastavom i geološkom građom područja. U građi Kalnika prevladavaju stijene koje lako erodiraju. To je omogućilo usjecanje dolina i stvaranje diseciranog reljefa. Stijene otporne na ispiranje manje su zastupljene, ali se zato svojom visinom ističu u reljefu.

U stratigrafskoj građi Kalnika ističu se tercijarne i predtercijarne naslage.

Od predtercijarnih naslaga najrasprostranjenije su kredne i trijaske starosti. Trijaske naslage su izlomljene, naročito u području Ljublja. Kredne naslage se pružaju u dva velika pojasa: od Pake, preko Mostišća, Jazvine i Pece na Strelec (pojas koji zahvaća područje Općine Ljubešćica), i južniji, nešto viši pojas od Čanjeva, preko Malog Kalnika do Velikog Kalnika. U građi grebena i vrhova prevladavaju vapnenci koji su otporni na ispiranje i erodiranje. Navedene naslage su okružene mlađim tercijarnim naslagama i to: oligocenskim (pijesci, gline, lapori i pješčenjaci), miocenskim (konglomerati, litotanjcijski vapnenci, pješčenjaci i lapori) i pliocenskim (lapori, pijesci , pješčenjaci).

U višim dijelovima Kalničkog gorja dominira šumski pokrov, a u nešto nižim voćnjaci i vinogradi.

Tektonika ovog područja je složena. Kalnik je gora horstnog tipa, nastala izdizanjem, odnosno spuštanjem uzduž rasjednih linija. Sjevernim dijelom Kalnika prolazi tektonska linija koja se od Samoborske gore proteže sjevernim rubom Medvednice i Kalnika, te nastavlja u Mađarsku. Južnim rubom Kalnika prolazi druga velika rasjedna linija. Osim ovih uzdužnih rasjeda postoji i niz manjih od kojih treba spomenuti pukotinu na potezu Mlinski – Hruškovec potok, a koja se dijelom nalazi i na području Općine Ljubešćica. Ta pukotina je jasno označena provalom docitnog kamenja (u području Javornog vrha), te dijabaznog kamenja (uz Ljubu i Hruškovec potok). Uz spomenute uzdužne postoje i poprečne tektonske linije koje su raskomadale trup Kalnika. Poprečne dislokacije prati rasprostiranje dijabaza.

Dolina Bednje je po postanku tektonska. Naslage su granulometrijski i genetski vrlo heterogene. U dolini rijeke Bednje izdvojena su tri tipa - kanalski sedimenti, močvarno-barski sedimenti i naslage poplavne ravnice.

Na ovom dijelu tok Bednje prolazi njenim aluvijalnim sedimentima. To su u površinskom dijelu glinoviti siltovi. Dublji slojevi prelaze u siltove, dok se daljnjim povećanjem dubine povećava velič­ina zrna, te prelazi u pjeskovito s prekomjernim sadržajem gline i silta. Na 3 - 4 m dubine po­činju zaglinjeni šljunci i pijesci.

 

S inženjersko-geološkog stanovišta ravničarski prostor Općine, aluvion, (tj. nevezani klastični sediment) generalno je stabilan, ali se može uvrstiti u područje s pojačanom rječnom erozijom.

 

Za seizmičku rajonizaciju značajni su potresi intenziteta jačeg od šestog stupnja po MCS skali. “Seizmičkom mikrorajonizacijom grada Varaždina i okolice” (Cvijanović i dr., 1972.), na osnovi siezmoloških studija, te prostornih i vremenskih analiza seizmičkih aktivnosti na širem području, utvrđeno je da se područje Općine nalazi u zoni maksimalnog seizmičkog intenziteta VII stupnja po Mercalli-Cancani-Sieberg skali. Najvažniji čimbenik za određivanje seizmičnosti nekog područja je utvrđivanje mjesta epicentra potresa, koja se najčešće podudaraju s glavnim tektonskim linijama.

 
 
b) Tlo
 

Sastav geomorfoloških grupa tala (skup lito-geoloških, reljefnih i hidroloških osobina tla, uz utjecaj klime) bitno utječe na rasprostiranje vegetacije i način iskorištavanja zemljišta. Stoga je pojedine površine potrebno iskorištavati, odnosno na njima uzgajati one kulture koje imaju predispozicije uspijevati na odgovarajućim tlima.

Za potrebe ovog Plana korištena je pedološka karta sekcije Čakovec 3 (grafički dio iz 1984., a tekstualni dio iz 1985. godine) u mjerilu 1:50.000, izrađene od strane Projektnog savjeta za izradu pedološke karte Hrvatske (autor dr. Željko Vidaček).

 

Pedoekološka obrada prostora izvršena je na način da su pedosistematske jedinice (tipovi tala) na istraživanom prostoru strukturirane u pedokartografske jedinice.

Pedokartografske jedinice u pravilu obuhvaćaju 1-3 pedosistematske jedinice, a granice su im određene svojstvima matičnog supstrata, reljefom i hidrološkim uvjetima. Ostali faktori formiranja tala su klima, vegetacija i antropogeni utjecaji. Pojedine zemljišne kombinacije razvrstane su i formirane po kriteriju geomorfoloških, litoloških i pedoloških razlika u prostoru.

Na području Općine zastupljene su slijedeće pedokartografske jedinice (prema dominantnom tipu tla):

 

1. U dolini rijeke Bednje zastupljena su glejno-amfiglejna, livadska posmeđena i glejno-hipoglejna tla. Dolina Bednje izgrađena je od nepropusnih ili slabo propusnih holocenskih sedimenata. U toj zoni pedogeneza se odvija pod utjecajem suficitnog vlaženja podzemnom vodom, dok oborinska voda također povremeno stagnira. U dijelu bliže koritu javljaju se i poplavne vode. Osnovni faktori koji su utjecali na formiranje tala su hidrološke prilike jer je dolina rijeke plavljena za većih kiša (rijeka Bednja ima pluvijalni vodni režim).

Teksturu površinskog horizonta čine laka glina i glinasta ilovača. Zbog plavljenja i zadržavanja vode u dolini rijeke, dreniranost tala je vrlo slaba do slaba. Dominantan način korištenja su livade i travnjaci, a način korištenja će se možda izmijeniti s obzirom na činjenicu da se vrši regulacija korita rijeke za potrebe izgradnje autoceste.

 
Pedokartografske jedinice u Općini Ljubešćica

pedokartografske jedinice u općini ljubešćica

Slika 3
 

2. U dolinama potoka koji su pritoci rijeke Bednje (potoci Ljubelj, Ljuba, Stiper, Rakovec i drugi), te uz potoke Kamešnicu i Drenovčak, koji pripadaju savskom slivu, zastupljena su koluvijalna, aluvijalno-koluvijalna, nekarbonatna i karbonatna oglejena i neoglejena, te livadska aluvijalna i pseudoglejna tla.

Potoci izgrađuju uske i duboko usječene doline u kojima je akumuliran erozijom donesen grublji materijal. Kako su ti materijali propusni za vodu, pedogeneza se odvija u isključivo automorfnim uvjetima. Reljef i hidrološke prilike su osnovni faktori tvorbe koji su utjecali na formiranje tih tala. Matični supstrat čine holocenski nanosi. Zbog nagiba terena do samo 3% dreniranost terena je nepotpuna, a tome pridonosi i sastav površinskog horizonta (glinasta ilovača i prah). Nepovoljne hidrološke prilike (periodična kraća ili duža razdoblja suficitnog vlaženja) su glavni činilac ograničenja korištenja tla, a očituju se u obliku pseudoglejnog (stagnacija oborinske vode) i amfiglejnog (utjecaj poplavne i bočne vode) tipa vlaženja tla. Zbog povremenog plavljenja i suvišnog vlaženja te se površine nalaze pod livadama, a mjestimice se plitko obrađuju.

 

3. Na području naselja Kapela Kalnička i Ljubešćica (centar, Ivanovo polje i Budinec) zastupljena su lesivirana tla na lesu, tipična i erodirana, te rendzina na laporu, tipična i antropogenizirana. Matični supstrat čine les, lapor i meki vapnenac, a teksturu površinskog horizonta čine ilovača, te pjeskovita i glinasta ilovača. Vodeći faktor tvorbe tla je supstrat, a sekundarni su reljef i vegetacija koja ima zaštitnu ulogu. Tla su heterogene građe s malim kontrastom kartografskih jedinica. Nagib terena kreće se od 8 do 16%, a dreniranost je dobra. Tla su pod poljoprivrednim površinama.

 

4. U predjelima Javorni vrh, Radan i Ravnice (na sjeveru Općine) zastupljena su rigolana tla vinograda (vitisol), rendzina, rendzina na laporu i laporovitom vapnencu. Osnovni faktor tvorbe tih tala je antropogeni utjecaj, a ostali faktori su supstrat, reljef i način korištenja. Matični supstrat čine lapor i meki vapnenac, a teksturu površinskog horizonta ilovača, pjeskovita i praškasta ilovača i ilovasti pijesak. Površine su pod nagibom od 8 do 16%, a dreniranost je dobra. Tla se koriste za poljoprivrednu oraničnu, a naročito vinogradarsku proizvodnju (vinogradarski predio Javorni vrh).

 

5. U predjelu Hruškovca (južno od lokalne ceste u naselju Ljubelj Kalnički) zastupljena su kisela smeđa tla, tipična i na dijabazu, ranker eutrični i distrični i lesivirana tipična i pseudoglejna tla. Osnovni faktori koji su utjecali na formiranje tala su matični supstrat (dijabaz), klima i reljef. Nagib terena je do 30%, a dreniranost je umjereno dobra do ponešto ekscesivna Teksturu površinskog horizonta čine ilovača, glinasta i praškasta ilovača. Dominantan način korištenja na ovom području su isključivo šume.

 

6. U površinski najvećem dijelu Općine (sjeverno od lokalne ceste u Ljublju Kalničkom, područje Ljublja Kapelskog, područje južno od Javornog vrha, te predio južno od Hruškovca do Kalničkog grebena) zastupljena su lesivirana tla na pijescima, šljuncima i glinama, kisela smeđa tla i ranker. Osnovni faktor koji je utjecao na formiranje tla je matični supstrat, a sekundarni je vegetacija koja ima zaštitnu ulogu. Nagib terena je od 8 do 30%, a dreniranost je ponešto ekscesivna. Teksturu površinskog horizonta čine ilovača, pjeskovita ilovača i prah. Te se površine gotovo u potpunosti nalaze pod šumskim pokrovom.

 

7. Na površinski vrlo malom području u predjelu vrhova Špica i Ljubelj zastupljena je vapnenačko dolomitna crnica i smeđe tlo na vapnencu i dolomitu. Osnovni faktor formiranja tla je supstrat (vapnenačka dolomitna breča), a ostali su reljef i vegetacija. Nagib iznosi do 30%, a dreniranost je ekscesivna. Teksturu površinskog horizonta čine prah, praškasta ilovača, te laka i teška glina. Te se površine također nalaze pod šumskim pokrovom, a u predjelu Špice eksploatira se vapnenac.

c) Hidrografija, hidrogeologija

Razvoj hidrografske mreže i reljefnih oblika usko su povezani; poslije izdizanja i taloženja najmlađih tercijarnih naslaga došlo je do jakog ispiranja, usijecanja tokova i stvaranja potočne i rječne mreže. Čitavo područje Općine je bogato vodotocima

 

Na području Općine u hidrografskom smislu prisutne su podzemne vode i tekućice.

 
PODZEMNE VODE

Dio oborinskih voda i dio voda iz površinskih vodotoka infiltrira se u podzemlje i tvori zalihe podzemnih voda. Na području Općine postoje podzemne vode u nižim dijelovima Kalničkog gorja. Kalničko gorje spada u temeljna gorja izgrađena od karbonatnih stijena sekundarne poroznosti s podzemnim vodama na različitim dubinama. Veće akumulacije vode ne postoje, već se javlja veći broj izvora manjeg kapaciteta.

 

Vodotoci na području Općine

vodotoci u općini ljubešćica

Slika 4
 
RIJEKA BEDNJA
 

Bednja izvire između Maceljske i Ravne Gore i nakon 106 km utječe u Dravu. Njena dužina na području Općine iznosi cca 8 km. Bednja predstavlja sjeverozapadnu granicu Općine Ljubešćica i teče u smjeru jugozapad-sjeveroistok.

Kvaliteta vode rijeke Bednje je III kategorije, dok je propisana (poželjna) kvaliteta vode - II kategorija.

Bednja ima pluvijalni (kišni) režim protjecanja (maksimalni vodostaj nastupa nakon velikih padalina, posebice u jesen i u proljeće). Za vrijeme velikih voda (godišnje 2-4 puta) Bednja se izljeva iz svojeg korita. To se događa kodMožđenca (uzvodno od područja Općine), te uz lijevu obalu proširenog aluvija Bednje pod nazivomRakitje (to je ujedno i najveća prirodna retencija na tom području koja zahvaća i prostor Općine). Područ­je te retencije završava s mostom Ljubešč­ica, a dalje do mosta Hrastovec Bednja se razlijeva po užoj inundaciji.

U cilju zaštite od poplava, a potaknuta izgradnjom autoceste, na području Općine se izvodi regulacija korita Bednje. Na osnovu posebnih uvjeta i prihvaćenog “Idejnog projekta regulacije rijeke Bednje”(“Hrvatske vode”,1992.), izrađen je glavni projekt “Regulacija rijeke Bednje”, (“Hrvatske vode”,veljača, 2002.) po kojem se izvode radovi.

Regulacija se odnosi na dionicu na kojoj autocesta Zagreb-Goričan presijeca bednjanski aluvij od Možđenca do Ćurilovca, a koja većim dijelom prolazi kroz područje Općine Ljubešćica.

Tablica 6

Osnovni tehnički podaci regulacije ¨

rkm dionice regulacije

38+317-50+595

dužina prirodnog toka dionice regulacije

0 - 12,278 km

dužina izreguliranog toka

10,118 km

skra­ćenje korita

(21,3%) 2160 m

prosječ­an uzdužni pad

0+000 - 0+615 0,00046 m/m

0+615 - 10+118,48 0,00044 m/m

širina dna
0+000 - 1+276 12 m

1+276 - 4+003 14 m

4+003 - 10+118,48 12 m

nagibi pokosa
1:2,5 i 1:1,75

hidrotehnič­ke stepenice:

stara pregrada "Sakač­"

stara pregrada "Prstec"

stepenica 1 4+003 h=44 cm
stepenica 2

stepenica 3

stepenica 4

 

0+615 h=90 cm

1+276 h=70 cm
4+003 h=44 cm
6+256 h=60 cm
6+800 h=80 cm
9+478 h=65 cm

¨ podaci se odnose i na dio koji je izvan područja Općine Ljubešćica

 

U projektu su kao parametri i podloge za prorač­un regulacije korišteni već poznati hidrološki, hidraulički i geološki podaci za promatranu dionicu Bednje (DHMZ i Geoekspert). Hidraulič­ki prorač­un uč­injen je za propusnost korita na 50 god. velike vode.

Što se pronošenja nanosa tiče (koji je vezan za velike vode, tj. kad se događaju erozije pokosa korita i transport vučenog i suspendiranog nanosa iz toka i pritoka), isti je procijenjen na 13 000 - 45 000 t/godišnje. Značajno u­češće u pronosu suspendiranog nanosa osim buji­čnih pritoka imaju potoci koji donose svoje nanose iz kamenoloma.

Kod izrade glavnog projekta vodilo se računa o pritocima, magistralnom plinovodu, TF kabelima (osiguranje nivelete na mjestima prijelaza), mostovima, te postojećim ostacima mlinskih brana Sakač­, Prstec i Bešanić. (Mlinske brane "Sakač­" i "Prstec" predviđene su za konzervaciju u smislu buduće možebitne uporabe za korištenje vodnog pada u energetske svrhe i etnološko vrijedne cjeline.)

U sklopu regulacijskih radova izvodi se i nužna siječa vegetacije, te strojno vađenje panjeva. Prema glavnom projektu, stabla ili grupe stabala koja se mogu uklopiti potrebno je zadržati.

Da bi korito rijeke Bednje prihvatilo i propustilo određenu koli­činu bujič­ne vode (Q=140 m3/s) koja se pojavljuje za vrijeme dužih kiša većeg intenziteta u gornjem dijelu sliva, potrebno je projekt realizirati u cijelosti, tj.:

- za zaštitu pojedinih krivina, bivših rukavaca, mlinskih brana-vodenica, ušća pritoka itd. potrebno je izvesti obaloutvrde (projektom je predviđeno nekoliko tipova ovakvih vodograđevina, ovisno o nivou ugroženosti od erozije),

- radi sigurnosti od urušavanja obala ili lokalnih erozija, zbog krivina malih radijusa u aluvijalnim sedimentima rijeke, potrebno je istovremeno izvršiti i biološku zaštitu pokosa i obala korita,

- za slučaj velikih oborinskih voda potrebno je izvesti kanale kroz koje će se ista prelijevati u okolne napuštene meandre.

 
POTOCI

Na području Općine Ljubešćica rijeka Bednja prima, kao svoje desne pritoke nekoliko kanala (vodotoci koji povremeno presušuju: k. Budinec, k. Ivanovo polje) i potoka od kojih su najznačajniji Rakovec, Ljuba i Stiper.

Najduži potok na području Općine je potok Ljubelj, koji većim dijelom teče kroz naselje Ljubelj Kalnički, uz lokalnu cestu. Kod kamenoloma “Hruškovec” u potok Ljubelj utiče potok Hruškovec, nešto niže potoci Dubočec i Jazvinski, a kod kamenoloma “Špica” potok Špica sa sjevera i potok Ljuba voda s juga. Nakon njihovog spajanja nastaje potok Ljuba.

Uz navedene pritoke Ljubelj ima još niz manjih, uglavnom bezimenih pritoka.

Krajnji jugoistočni dio Općine spada u savski sliv. To su Kalnički potok, Štefunov potok i Drenovčak koji se ulijevaju u Kamešnicu.

 

Prema Zakonu o vodama uz vodotoke je potrebno odrediti inundacijski pojas (skup zemljišnih čestica koje čine vodno dobro), a svrha kojeg je osiguravanje prilaza vodotoku i omogućavanje održavanja korita i obala. Za vodotoke u Općini Ljubešćica još nisu donesene odgovarajuće odluke. U skladu s prijedlogom Vodnogospodarske ispostave za slivno područje “Plitvica – Bednja” iz Varaždina, u ovom Planu je predložen inundacijski pojas za rijeku Bednju u širini od 46,5 metara.

 

d) Rezerve pitke vode i mineralne sirovine

Od prirodnih resursa kojima raspolaže Općina najznačajnije su rezerve pitke vode i mineralne sirovine (kamen).

 

Rezerve pitke vode

 

Vodonosna područja na prostoru Općine su od lokalnog značaja, tj. na području Općine nema većih akumulacija podzemne pitke vode, već se javlja veći broj izvora manjeg kapaciteta. Ti se izvori koriste za vodoopskrbu zapadnog dijela Općine. (Sustav lokalnih vodovoda u Općini detaljnije je obrađen u poglavlju 1.1.2.4. Komunalna infrastruktura – vodoopskrba.)

Mineralne sirovine

 

Na području Općine značajna su nalazišta nemetalne mineralne sirovine – tehničkog građevinskog kamena (vapnenca i dijabaza).

 

Ležišta vapnenca i dolomitiziranog vapnenca, koja nalazimo na području Općine, su vezana uz naslage trijasa. Za šire područje Kalnika karakteristično je da su stijene vapnenca okružene tercijarnim sedimentima (slabo vezani pješćenjaci i pjeskovite gline). Proces dolomitizacije (sekundarni proces) izvršen je prije očvršćivanja karbonatnog taloga, uz visoku koncentraciju magnezija.

Postojeća eksploatacija vapnenca se vrši u kamenolomu “Špica” koji obuhvaća južni dio grebena Veliki Drenovec. Postojeće rezerve vapnenca u ovom kamenolomu svrstane su u kategorije A, B i C1 u vrijednosti od 1.420.000 m3. Potencijalne rezerve, potvrđene istražnim radovima, iznose 5.400.000 m3.

Vapnenac ima veoma široku primjenu u niskogradnji i visokogradnji. Npr. koristi se za proizvodnju kamene sitneži (za izradu asfaltnih mješavina, tamponskih mješavina i betona), te za proizvodnju lomljenog kamena (za zidanje potpornih zidova i obaloutvrda). Zbog povoljnog kemijskog sastava primjenjuje se u poljoprivredi za kalcitizaciju kiselih tala, te u industriji za proizvodnju stočne hrane.

 

Dijabaz je eruptivna stijena. Pojava eruptivnih stijena vezana je uz bazični inicijalni magmatizam koji se odvijao početkom krede. Ležišta dijabaza na ovom području se nalaze u krednim kaotičnim naslagama heterogenog petrografskog sastava i složene građe. Eruptivna masa utiskivana je u okolne stijene tijekom sedimentacije, tvoreći tanja i deblja eruptivna tijela. U ovisnosti o nivou i brzini očvrščivanja eruptivne mase nastali su sitnozrni dijabazi, stijene tipa bazalta, bazaltna i vulkanska stakla. Dijabaz je mineralna sirovina različitih varijeteta u pogledu strukture, sastava i alteracije. Postoje i mješane zone unutar ležišta dijabaza gdje je teško razlučiti eruptivne stijene od sedimentnih.

Postojeća eksploatacija dijabaza se vrši u kamenolomu “Hruškovec” i “Hruškovec IV - Jazvina”.

Kamenolom “Hruškovec” obuhvaća dolinu potoka Hruškovec (usječenu u sjeverne obronke Kalnika), te zaposjeda područje istočno i zapadno od nje. Stanje eksploatacijskih rezervi (na dan 31.12.2002.g.) u ovom ležištu je 1.837.000 m3 (izvor: obrazac koji se dostavlja Ministarstvu gospodarstva).

Eksploatacijsko polje “Hruškovec IV - Jazvina” se nalazi u dolini potoka Jazvinski, jugozapadno od potoka Dubočec. Stanje eksploatacijskih rezervi (na dan 31.12.2002.g.) u ovom ležištu je svega 18.700 m3 (izvor: obrazac koji se dostavlja Ministarstvu gospodarstva) i prema najnovijim istraživanjima nema mogućnosti daljeg širenja.

Dijabaz se koristi u cestogradnji, vodogradnji i industriji (proizvodnja mineralne kamene vune i drugo).

 

Na ovom području postoje nalazišta ugljena, eksploatirana u prošlosti (rudnik mrkog ugljena u Ivanovom Polju), no ona danas više nemaju veći značaj; kvalitetnija nalazišta su iscrpljena, a preostala su općenito slabe kvalitete ili nepristupačna.

 


e) Klimatska obilježja

Osnovna klimatska obilježja Varaždinske županije obrađena su u studiji "Meteorološka podloga za potrebe prostornog planiranja Županije varaždinske", izrađenoj u Državnom hidrometeorološkom zavodu u prosincu 1995. godine.

 
Prema podacima iz te studije:

“Klima čitave Županije, pa tako i Općine Ljubešćica je umjerena toplo-kišna klima. Srednja godišnja temperatura zraka iznosi oko 10°C. Topli dio godine u kojem je srednja temperatura viša od godišnjeg prosjeka traje od sredine travnja do sredine listopada i poklapa se s vegetacijskim razdobljem.

Najtopliji mjesec je srpanj sa srednjom mjesečnom temperaturom od oko 19°C, a najhladniji siječanj sa srednjom mjesečnom temperaturom od -1°C i jedini je mjesec u godini čija je srednja temperatura niža od 0°C.

Godišnji hod količine oborina je kontinentalnog tipa s maksimumom u toplom dijelu godine (travanj do rujan) i sekundarnim maksimumom u kasnu jesen. Sušnih razdoblja nema. Ukupne godišnje količine oborina iznose cca 900 mm.

Tijekom godine snježni pokrivač se javlja između 45 i 50 dana (od listopada do svibnja). U prosjeku se može očekivati da je 21-28 dana snježni pokrivač visine 10 cm i više.

Ovo područje je relativno bogato vlagom tijekom cijele godine. Prosječne mjesečne vrijednosti relativne vlage zraka su iznad 70%. U godišnjem hodu minimum se javlja u travnju (69-74%), a maksimum u studenom ili prosincu (85-86%).

Osnovna karakteristika režima vjetra je dominantnost vjetrova južnog i jugozapadnog, te sjevernog i sjeveroistočnog kvadranta. U toku godine najvjetrovitije je proljeće, a ljeto je godišnje doba s velikom učestalošću slabih vjetrova (oko 80%).

Godišnji hod količine naoblake ima maksimum zimi, a minimum u srpnju i kolovozu. Godišnje ima oko 55 do 60 vedrih i dvostruko više oblačnih dana. Vedri su najučestaliji ljeti, kad ih ima oko 8 do 9 mjesečno, dok ih u razdoblju od studenog do veljače gotovo i nema. U prosincu i siječnju je polovica dana u mjesecu oblačna.

Područje Varaždina s cca 2000 sati sijanja sunca godišnje (što otprilike odgovara i situaciji u Općini Ljubešćica) spada u srednje osunčana područja Hrvatske. Najdulje mjesečno trajanje sijanja sunca je u srpnju (oko 9 sati dnevno), a najkraće u prosincu (oko 2 sata dnevno).

Na području Županije godišnje ima oko 40 do 60 dana s maglom, pri čemu se u siječnju javlja oko 10 dana s maglom, dok se u ljetnim mjesecima pojavljuje rijetko ili izostaje. Zapadni dio Općine Ljubešćica spada u područje u kojem je magla učestalija pojava (nizina, dolina rijeke).

Mraz se javlja od rujna do svibnja, pri čemu je najopasniji onaj koji se pojavi u vegetacijskom razdoblju. Tuča se javlja prosječno jednom godišnje, a s najvećom se vjerojatnošću može očekivati da se to dogodi od svibnja do srpnja.”

 
 

Posljednjih godina se primjećuju određene klimatske promjene, vjerojatno ne privremeno, te bi najnovija mjerenja i promatranja vjerojatno dala ponešto izmijenjene parametre za područje čitave Županije, pa tako i Općine Ljubešćica.


1.1.2.2. Osnovne kategorije korištenja zemljišta (katastarski podaci)

Područje Općine obuhvaća katastarsku općinu k.o. Ljubešćica u cjelosti, te dio katastarskih općina k.o. Kalnička Kapela i k.o. Kalnik.

K.o. Ljubešćica obuhvaća naselje Ljubešćica.

K.o. Kalnička Kapela obuhvaća naselja Kalnička Kapela, Rakovec i Ljubelj.

K. o. Kalnik obuhvaća naselje Ljubelj Kalnički.

 

Kategorije korištenja zemljišta (ha)

Tablica 7
k.o.
*Poljop. zemljište
Šume
Neplodno
ukupno

pov. (ha) br.čk.

Ljubešćica
712
623
103
1.438 14.630
Kapela K.
315
200
33

548 10.342

ukupno**
1.027
823
136
1.986 24.972

Izvor: - : “Raspored površina poljoprivrednog, šumskog i ostalog zemljišta za područje

katastra Novi Marof”- (Područni ured za katastar Varaždin – Ispostava Novi Marof).

* Poljoprivredno zemljište obuhvaća oranice i vrtove, voćnjake, vinograde, livade i pašnjake.

** podaci za k.o. Kalnik ne postoje izdvojeno za dio koji je pripao Općini Ljubešćica, a koji

je do 1992.g. spadao u bivšu općinu Križevci, te ih u ovom tabelarnom prikazu nema.

Od ukupne površine navedenih katastarskih općina (19,86 km2) 51,7 % otpada na poljoprivredno zemljište (10,27 km2), 41,45 % na šume (8,23 km2), a 6,85 % na neplodno zemljište (vode, ceste i putevi, zgrade i dvorišta, te ostalo).

 
 

kategorije korištenja zemljišta ljubešćica

Slika 5


 

1.1.2.3. Gospodarske djelatnosti u prostoru

 

"Analiza stanja gospodarstva Županije varaždinske s prijedlogom mjera i aktivnosti za brži gospodarski razvoj" izrađena je u Upravnom odjelu za gospodarski razvoj i poljoprivredu Varaždinske županije, u veljači 1996. godine.

 

Iste godine za područje Županije izrađena je i Studija razvitka Varaždinske županije: "Osnovne smjernice za utvrđivanje strategije i operativnih rješenja gospodarskog razvoja Županije varaždinske do 2005. godine" (izrađivač: City Trust, Razvojni centar Zagreb, 1996. godina) u kojoj je analiziran dosadašnji razvoj gospodarstva, te date polazne osnove, pravci i okviri razvoja s projekcijom, mjerama, aktivnostima i prijedlozima za budući razvoj, koji se u određenim dijelovima mogu primijeniti i na Općinu Ljubešćica.

 

Općenito, sadašnje stanje obilježava intenziviranje promjena u društvenom i gospodarskom opredjeljenju na razvitak tržišnog gospodarstva. Veći naglasak se stavlja na razvoj djelatnosti za koje postoje prirodne pogodnosti i tradicija.

a) Poljoprivreda

Prema dostupnim katastarskim podacima, u zapadnom dijelu Općine (tj. u svim naseljima u Općini osim u Ljublju Kalničkom) poljoprivredne površine obuhvaćaju 51,7 % teritorija (1.027 ha), što je nešto manje od prosjeka u čitavoj Županiji (56,7 %). Od toga na oranice i vrtove otpada cca 44,6 %, na voćnjake cca 1,7 %, na vinograde 7 %, na livade 29,1 %, a na pašnjake 17,6 %.

 

Poljoprivredne površine zapadnog dijela Općine prema kategorijama

Tablica 8
Poljoprivredne površine (ha)
Oranice i vrtovi
Voćnjaci
Vinogradi
Livade
Pašnjaci
1.027
458
17
72
299
181

Izvor: - : “Raspored površina poljoprivrednog, šumskog i ostalog zemljišta za područje

katastra Novi Marof”- (Područni ured za katastar Varaždin – Ispostava Novi Marof).

Napomena: podaci se odnose na teritorij Općine bez k.o.Kalnik

 

Većina ovog poljoprivrednog zemljišta je u privatnom vlasništvu (cca 96,4 %). Osnovno obilježje tog zemljišta je rascjepkanost, tj. usitnjenost posjeda.

 

Mikroklimatske prilike u nizinskom dijelu Općine pogoduju uzgoju žitarica i kvalitetnog povrća, dok je u manjoj mjeri zastupljeno industrijsko i stočno krmno bilje.

Brežni dio Općine tradicionalno je voćarski i vinogradarski kraj.

 

U naselju Ljubelj Kalnički (koji zauzima gotovo pola teritorija Općine) je udio poljoprivrednog zemljišta u ukupnoj površini znatno niži jer je više od 3/4 ovog naselja pod šumom.

 

U posljednjih desetak godina je znatno pao broj aktivnog poljoprivrednog stanovništva u Općini. Udio poljoprivrednog stanovništva u ukupnom stanovništvu Općine je svega 4,6 %.

 

Stočarstvo na području Općine zasad nema osobit značaj.

 

Na području Općine nalazi se nekoliko privatnih farmi manjeg kapaciteta, kao i niz individualnih seoskih domaćinstava (u svim naseljima) koja se bave peradarstvom, svinjogojstvom, govedarstvom, pa čak i kozarstvom.

 
  kozarstvo ljubešćica

 
U naselju Ljubešćica postoji stočna vaga.

Usluge veterinarske službe koriste se iz stanica u susjednim gradovima.

U naselju Ljubešćica postoji privatna trgovina poljoprivrednog repromaterijala.

 

Intenzivniji razvoj ratarstva i stočarstva kroz seoska gospodarstva i poduzetništvo na području Općine Ljubešćica treba temeljitije procijeniti, tim više što prostor pruža dobre polazne mogućnosti, ali treba osigurati preduvjete za smještaj i razvoj tih djelatnosti, s naglaskom na zaštitu okoliša.

 
 
b) Šumarstvo
 

Gospodarenje šumama i šumskim zemljištem je djelatnost od posebnog društvenog interesa koji se realizira na način propisan Zakonom o šumama. Tim Zakonom utvrđeno je da šumskim prostorom u RH gospodari (upravlja) institucija “Hrvatske šume” d.o.o. Na području Varaždinske županije nadležna je Uprava šuma Podružnice Koprivnica.

 

Područje Općine Ljubešćica obiluje šumskim pokrovom.

 

Prema dostupnim katastarskim podacima, koji se odnose samo na područje bivše općine Novi Marof, radi se o 823 ha šume, što je 41,45 % od ukupne površine tog dijela Općine (bez naselja Ljubelj Kalnički). U naselju Ljubelj Kalnički je taj postotak znatno viši. Samo na dio užeg područja zaštićenog krajolika Kalnik, koji se nalazi u tom naselju, i koji se gotovo u cjelosti može smatrati šumskim područjem, otpada 1.190 ha, tj. 75 % površine naselja, odnosno trećina površine čitave Općine.

 

šumsko područje

Slika 6
 

Dio šuma u ovoj Općini se nalazi pod državnom upravom (cca 30 % svih šuma), a preostali dio je u privatnom vlasništvu. Državnim šumama na području ove Općine gospodare Šumarije: Križevci, Varaždin i Ludbreg.

 

Na temelju fitocenoloških, stanišnih i šumsko-gospodarskih elemenata, formirane su šumsko-gospodarske cjeline (gospodarske jedinice). U obuhvatu ove Općine Šumarije upravljaju sljedećim gospodarskim jedinicama:

 

- Šumarija Križevci gospodarskom jedinicom „Kalnik-Kolačaka“,

- Šumarija Varaždin gospodarskom jedinicom „Varaždinbreg“,

- Šumarija Ludbreg gospodarskom jedinicom „Kalnik“

 

Šume u ovoj Općini (državne i privatne) pripadaju panonskom sektoru ilirske provincije srednjoevropske vegetacijske regije. Glavno obilježje takvog biljnogeografskog položaja je izražena visinska zonalnost vegetacije. To su dvije zone: niži položaji pripadaju klimazonalnoj zajednici kitnjaka i običnog graba (sveza Carpinion betuli illyricum), a viši klimatskoj zoni bukovih šuma (Fagion illyricum).


 

Utvrđene su slijedeće šumske zajednice:

 

-šuma kitnjaka i običnog graba (Querco petraeae-Carpinetum illyricum), koja zauzima najniže položaje,

-šuma kitnjaka i običnog graba s trepavičastim šašem (Querco-Carpinetum caricetosum pilosae), koja je rasprostranjena na skeletnim, blago acidofilnim tlima različitih nagiba, redovito na uzvisinama i grebenima,

-šuma kitnjaka s bekicama (Luzulo-Quercetum), također dolazi na strmim, silikatnim i plitkim supstratima, ali isključivo na južnim ekspozicijama,

-šuma kitnjaka i pitomog kestena (Querco petraeae-Castaneetum illyricum) - glavna značajka florističkog sastava je dominacija acidofilnih biljnih vrsta i to na tlima različitih dubina, često skeletnim i teškog mehaničkog sastava,

-šuma medunca i crnog graba (Querco-Ostryetum carpinifoliae), dolazi na strmim karbonatnim stijenama,

-brdska šuma bukve (Fagetum illyricum montanum), koja je klimazonalna zajednica na karbonatnim supstratima, a nadovezuje se na zonu kitnjakovo-grabovih šuma,

-šuma bukve s bekicama (Luzulo-Fagetum), dolazi na strmim stranama, različitih ekspozicija, također na silikatnim supstratima, ali na plitkim i erodiranim tlima,

-umjetno podignute sastojine - na području cijele Općine Ljubešćica nalazimo kulture bjelogorice i crnogorice. Od bjelogorice je zastupljena crna joha i bagrem, dok kod crnogorice nalazimo smreku, borovac, ariš, obični i crni bor.

 

Ekološko florističke značajke šumskih zajednica:

Šuma kitnjaka i običnog graba

(Querco petraeae – Carpinetum illyricum)

 

Klimazonalna zajednica kitnjaka i graba zauzima najniže položaje. Tipične sastojine razvijaju se na blagim padinama i u potočnim dolinama, tj. na mjestima gdje se deponira zemljišni i organski materijal s viših položaja terena, nanesen erozijskim procesima.

Zbog takvog reljefnog položaja i svojstava tala, dobra je opskrbljenost vodom u tlu, što omogućuje pridolazak brojnih biljnih vrsta. Tu su svi ekološki uvjeti za razvoj šume kitnjaka i graba u biljnosociološkom optimumu.

Karakteristična vrsta asocijacije u sloju drveća je kitnjak (Quercus petraeae) i obični grab (Carpinus betulus), a pridružuju se divlja trešnja (Prunus avium ), klen (Acer campestre ) i velelisna lipa (Tilia platyphyllos). Sloj grmlja je vrlo bujan: glogovi (Crataegus oxyacantha i C. monogyna), lijeska (Corylus avellana), likovac (Daphne mezereum), širokolisna veprina (Ruscus hypoglosum), kurika (Evonymus europaea) i druge. U prizemnom rašću dominiraju proljetnice: šumarica (Anemone nemorosa), jaglac (Primula vulgaris), zdravčica (Sanicula europaea), crijevac (Stellaria holoste a), plućnjak (Pulmonaria officinalis), šaš (Carex sylvatica) i mnoge druge.

U zoni kitnjakovo-grabovih šuma često nalazimo sastojine u kojima je jače primješana bukva, a manje grab. Takve smo sastojine označili kao varijantu s bukvom (var. Fagus sylvatica).


 

Šuma kitnjaka i običnog graba s trepavičastim šašem

(Querco - Carpinetum caricetosum pilosae)
 

Ta zajednica se javlja na istočnim i sjeveroistočnim, te zapadnim i sjeverozapadnim ekspozicijama. Razvija se i nastaje prirodnim putom iz sjemena hrasta kitnjaka i običnog graba. Javlja se na dubokim, ispranim tlima kisele reakcije (slabo podzolirana tla).

 

Sloj drveća tvore: hrast kitnjak (Q.petraea), obični grab (C. betulus), obična bukva (F. silvatica), sloj grmlja je slabo ili nikako razvijen, dok se u sloju prizemnog rašća javljaju svojstvene vrste asocijacije (S. holostea, As. odorata, Carex silvatica, Sanicula europaea, Geum urbanum, i dr.). Od diferencijalnih vrsta dolaze Carex pilosa, dok od pratilica masovno dolazi Festuca silvatica, koja tvori veliku pokrovnost i javlja se u velikim gomilama.

 

Šuma kitnjaka s bekicama

(Luzulo – Quercetum)

Ta se acidofitna zajednica kitnjaka, kao i prethodna, također nalazi na strmim, silikatnim i plitkim supstratima, ali isključivo na južnim ekspozicijama. Ovdje je edifikator hrast kitnjak, a sloj grmlja je dobro izražen: žutilovka (Genisto tincotoria), bušini (Cytisus sp.), crni jasen (Fraxinus ornus), drijen (Cornus mas), a u prizemnom rašču je, osim mahova, najviše zastupljena urodica (Melampyrum sylvaticum).

 

Šuma kitnjaka i pitomog kestena

(Querco – Castanetum illyricum)

Ova asocijacija je acidofitnog sastava. U sloju drveća pitomi kesten pridolazi u podjednakom omjeru smjese kao i kitnjak. Sloj grmlja je vrlo oskudan; pojedinačno se javljaju vrijes (Calluna vulgaris), žutilovka (Genista tinctoria) i bušini (Citisus sp.), a u prizemnom rašću bekice (Luzula sp.), runjike (Hieratium sp.) i mahovi kapičasti vlasak ( Polytrichum attenuatum) i bijeli mah (Leucobrium).

 
Šuma hrasta medunca i crnog graba
(Querco-Ostryetum carpinifoliae)
 

Šumska zajednica medunca i crnog graba zauzima strme prisojne padine na karbonatnim stijenama (dolomiti, vapnenci i lapori). Pored medunca (Quercus pubescens), karakteristične vrste drveća i grmlja su crni grab (Ostrya carpinifolia), javor gluhač (Acer obtusatum), crni jasen (Fraxinus ornus), mukinja (Sorbus aria), zatim cer (Quercus cerris), svib (Cornus sanguinea) i drijen (Cornus mas).

U sloju prizemnog rašća dominiraju trave: Brachypodium pinnatum, Carex flacca, Festuca heterophlla i dr. U prizemnom rašću zastupljeni su elementi kserotermofitnih medunčevih šuma (Quercetalia pubescentis): Peucedanum cervaria i P. oreoselinum, Lithospermum purpureo-coeruleum, Galium lucidum, Melitis albida, Teucrium chamedriys, Dorycnium herbaceum i dr. Zastupljeni su i prijelazni tipovi sastojina na terenima blažeg reljefa, s elementima bukovih šuma (Fagetalia): Acer campestre, Fagus sylvatica, Salvia glutinosa, Galium sylvaticum i dr.

Brdska šuma bukve
(Fagetum illyricum montanum)
 

Brdska bukova šuma je klimazonalna zajednica na karbonatnim supstratima, koja se nadovezuje na zonu kitnjakovo – grabovih šuma.

Osim bukve, koja je edifikator i karakteristična vrsta asocijacije, tu u sloju drveća pridolazi najčešće gorski javor (Acer pseudoplatanus), a u sloju grmlja kurika (Evonymus europaeus), likovac (Daphne mezereum), klokočika (Staphylea pinnata) i druge.

U prizemnom rašću dominira skup ilirskih vrsta sveze Fagion illyricum, vezanih na karbonatna i neutralna tla, a to su razne režuhe (Cardamine enneaphyllos, C. savensis, C. kitaibelli i C. trifolia), kukurijek (Helleborus dumentorum), urezica (Homogine sylvestris), graholika (Lathyrus niger), resulja (Mercurialis perennis), ciklama (Lathyrus niger) i paprat (Dryopteris filix mas).

 

Šume bukve s bekicama

(Luzulo – Fagetum)

 

Na strmim stranama, različitih ekspozicija, također na silikatnim supstratima, ali na plitkim i erodiranim tlima, razvija se acidofilna bukova asocijacija.

U sloju drveća je prisutna isključivo bukva, a rijetko kitnjak i to samo na južnim ekspozicijama. Sloj grmlja je oskudan (glog, lijeska, borovica), a u sloju prizemnih biljaka dominiraju izrazito acidofitne vrste: bekice (Luzula nemorosa), Gentiana asclepiadea, Veronica officinalis i mahovine (Polytrichum attenuatum i Leucobrium glaucum).

 
c) Rudarstvo

Na području Općine značajni su prirodni resursi nemetalne mineralne sirovine – kamena /opisano u točki 1.1.2.1. d) Rezerve mineralnih sirovina/, te je logično da se tu razvila rudarska djelatnost.

Rudarskom djelatnošću na području Općine se bavi dioničko društvo “Kaming” d.d. Ljubešćica na lokacijama Špica, Hruškovec i Jazvina. Iskop kamena na tim lokacijama se vrši već više od 40 godina.

rudarstvo

Kamenolom “Špica”

Kamenolom “Špica” se nalazi na području naselja Ljubešćica (greben Veliki Drenovec, sjeverno od potoka Ljuba). Eksploatacijsko polje je odobreno 1993. g. i zauzima površinu od 47 ha. Kamen vapnenac koji se ovdje eksploatira se prvenstveno koristi kao tehničko-građevinski materijal. Godišnja proizvodnja iznosi 150-180.000 m3 finalnih proizvoda, što uz utvrđene rezerve pruža mogućnost dugoročne proizvodnje.

Tehnološki proces koji se odvija u ovom kamenolomu je uobičajen za ovu djelatnost; stjenska masa se buši, minira, te transportira na drobljenje. Separacija je rekonstruirana u moderno postrojenje 1987. i 1990. g. (1987. g. je izrađena “Studija o utjecaju rekonstruirane separacije vapnenca Špica na okolinu”.) Gotovi proizvodi se odvoze na zasebne otvorene deponije, odakle se otpremaju na tržište. Kamena prašina koja nastaje u tehnološkom procesu se otprašuje i transportira u metalne silose.

U blizini separacije se nalazi tvornica betona i betonskih proizvoda, kao zaseban objekt.

 

Kamenolom “Hruškovec” se nalazi na području naselja Ljubelj Kalnički, južno od potoka Ljubelj, u kontaktnom području zaštićenog krajolika užeg područja Kalnik. Kroz radni prostor kamenoloma protječe potok Hruškovec, a uz potok vodi put do Starog grada i planinarskog doma na vrhu Kalnika.

 

kamenolom hruškovec

Kamenolom “Hruškovec”
 

Površina ovog eksploatacijskog polja je 56 ha (odobrenje iz 1989. g), odnosno 57,09 ha prema zadnjem proširenju eksploatacijskog polja odobrenom 1996. g.). Ovim proširenjima kamenolom zadire u područje zaštićenog krajolika. Ova problematika je detaljnije obrađena u poglavljima koja se bave zaštitom prirodne baštine.

Kamen koji se ovdje eksploatira je tehničko-građevinski kamen dijabaz koji se uglavnom koristi u cestogradnji i proizvodnji mineralne vune.

1999. g. izrađena je “Studija utjecaja na okoliš kamenoloma “Hruškovec” kraj Ljubešćice”, koja je uz izradu “Dodatka” dobila sve potrebne suglasnosti i u potpunosti je prihvaćena. U ovu Studiju su ugrađene smjernice iz “Studije biološke rekultivacije kamenoloma Hruškovec - Kalnik" (Denich, A. i Rukavina, M., Zagreb) iz 1996. g.

Godišnja proizvodnja kamena u ovom kamenolomu iznosi 80-100.000 m3, uglavnom za agregate koji se koriste za završne habajuće slojeve na autocestama, što je vrlo usko područje primjene.

Kamenolomu “Hruškovec” pripada i odobreno eksploatacijsko polje “Hruškovec IV-Jazvine” u površini od 15,7 ha. (Dio te površine se nalazi na području susjedne Koprivničko-križevačke županije.)

 

Na području Općine nalazi se još jedna potencijalna lokacija za eksploataciju dijabaza, tj. potencijalni istražni prostor na lokaciji “Žulinec”površine cca 24,5 ha.

d) Industrija, malo i srednje poduzetništvo

Drvna industrija na području Općine ima dugu tradiciju. Od značajnih industrijskih postrojenja tu se danas nalaze pogoni za obradu drva “Kircek”, te stolarije Cinzek, Žugec, Štriga, Legin i drugi. U ovoj djelatnosti je zaposlen značajan broj radnika, a u planu je proširenje kapaciteta i zapošljavanje novih radnika.

 

U sklopu tvrtke “Kaming” razvija se proizvodnja betonske galanterije i termoizolacijskih i završnih žbuka. “Kaming” trenutno zapošljava cca 100 radnika.

 
 

Dječji vrtić Leptirić

Cjenici i načini naplate komunalnih usluga

ovdje

Porez na nekretnine

Porez na nekretnine

Energetska učinkovitost - obiteljske kuće

Preuzmite Ljubeški list u pdf formatu

Energetska učinkovitost - obiteljske kuće

Video reportaža o Ljubešćici

Thompson u Ljubešćici

Nagrade za najljepše uređene balkone i okućnice

Nagrade za...

Graditeljska i prirodna baština

baština

Naselje Ljubešćica

U najstarijem, centralnom dijelu naselja još je uvijek očuvana tradicijska građevna struktura, parcelacija i gradnja karakteristična za ovo naselje, što danas predstavlja veliku vrijednost >> opširnije

Komunalna i društvena infrastruktura

cesta

Prometni sustavi

Prostor Općine Ljubešćica ostvaruje vezu na prometnu mrežu Županije i Države dobro raspoređenim sustavom lokalnih cesta koje se na području naselja Ljubešćica vežu na državnu... >> opširnije

Položaj, značaj i posebnosti općine

kozarstvo


>> opširnije

DVD Ljubešćica

DVD Ljubešćica